Summi1
Summit2

Jelena Popović-Bujić, generalni direktor, Iceberg Salat Centar, prva žena EY preduzetnik godine: Kada vam život skroji drugačije planove

KOLUMNA PONEDELJKOM

Srbija

07.03.2022

Moj životni san je bio da odem u Ameriku i tamo gradim karijeru. Ali sudbina je htela da ostanem u Srbiji i tu ostvarim poslovni uspeh. I to u kompaniji za koju nisam ni sanjala da ću ikada raditi – firmi moga oca. 

Piše: Jelena Popović-Bujić, generalni direktor, Iceberg Salat Centar

Sve je počelo kada se moj otac, Predrag Popović, vratio iz Libije, gde je radio kao pejzažni arhitekta i počeo da gaji zelenu salatu u porodičnoj bašti i istu prodaje na pijaci. Krajem osamdesetih godina, sklopio je posao sa kompanijom McDonald's, da za nju uzgaja i prerađuje Iceberg salatu. Osnovao je tad Iceberg Salat Centar i krenuo u preduzetnički pustolov - da razvija tržište salata u zemlji i da postane pionir u prodaji najpre glavičastih, a potom i isceckanih i opranih salata.

Ja sam sa strane pratila dešavaja u firmi, čak povremeno radila kod oca, za džeparac, ali sam i dalje sanjala da odem u Ameriku. I kao što to obično biva sa velikim snovima, svaki put kad bi se ukazala prilika da odem, iskočila bi neka prepreka i ja bih ostala ovde. Uprkos želji za koledžom i kasnije dobijenoj stipendiji za MBA studije ostala sam ovde i završila studije na FON-u, a potom specijalizaciju iz marketinga po britanskom programu, sa vrsnim predavačima, od kojih sam naučila da razmišljam „izvan kalupa“, i da svoje znanje uspešno primenjujem u praksi.

Vijugavi karijerni put

Svoju karijeru sam započela u advertajzing agenciji, a potom nastavila svoj put u IT industriji, gde mi se ukazala prilika da zakoračim u oblast prodaje, proputujem svet, steknem vredne poslovne konekcije, ali i kvalitetna iskustva i znanja, koja ću kasnije uspešno preneti na sve buduće poslove. Taman kada sam krajem 2008. godine dobila priliku da pređem da radim za američku kompaniju, koja mi je ponudila posao u inostranstvu, desila se svetska ekonomska kriza. Ona je uticala na to da 2009. napustim firmu u kojoj sam radila, i da zajedno sa suprugom, IT konsultantom i koleginicom stručnjakom za ljudske resurse, krenem u preduzetničke vode. Tako osnivamo firmu i za kratko vreme postajemo prepoznati po organizaciji poslovnih događaja i kreiranju različitih biznis rešenja za unapređenje poslovanja naših klijenata iz najrazličitijih industrija.
Naš najbitniji klijent i najveći izazov postaje firma mog oca, za koju kroz inovativne projekte, primenjujući savremene marketinške alate, radimo na promeni navika u ishrani potrošača. Uz veliku upornost, uspeli smo da pokrenemo kupce, stvorimo jak brend i postignemo cilj da prodaja krene uzlaznom putanjom.

Uloga koju sam najmanje očekivala

Ukrajinska kriza 2014. godine doprinosi uvođenju sankcija Rusije za uvoz proizvoda iz EU. Tako se 2015. godine velika italijanska konkurentska kompanija, okreće srpskom tržištu, sa namerom da kupi očevu kompaniju i uspeva od njega da dobije neophodne informacije za pokretanje posla. Iako sam znala da je ta firma gradila svoje poslovanje na velikom i ekonomski stabilnom tržištu i da je finansijski daleko snažnija od Iceberga, nagovorila sam oca da odbije uvredljivu ponudu koju je dobio za prodaju firme.
Znajući šta ga čeka i da neće uspeti sam da se izbori sa jakim konkurentom, donosim odluku da napustim sve svoje poslove i da upotrebim sva stečena znanja i iskustva i pomognem mu u borbi koja će uslediti.

Bila sam svesna da je konkurenciji potrebno vreme da stavi poslovanje u potpunosti „na noge“, kao i da nema tu fleksibilnost, niti poznavanje lokalnog tržišta koje mi posedujemo. Bacili smo se na posao da ojačamo svoj biznis u svim segmentima. Postali smo poznati kao „domaći brend kome se veruje“, razvili smo različite kanale prodaje, uredili interne procese, uveli IT rešenja, za praćenje i unapređenje poslovanja – jednom rečju, ojačali smo temelje, koji mogu da odole i najjačim udarcima tržišta.

Onda, naravno, sledi nova prepreka - 2019. godine, jednim telefonskim pozivom, nam naš najveći kupac otkazuje saradnju i počinje da radi sa konkurencijom. Bez trunke upozorenja ostajemo „na cedilu“. Nije lako bilo „pogledati u oči“ svojim zaposlenima i pronaći tajnu formulu za njihovu dodatnu motivaciju, da zajedno preskočimo i tu prepreku. Ubrzo se potvrdilo ono što me je dotadašnje iskustvo naučilo, a to je da se najteže stvari uvek dešavaju sa razlogom i da je to možda i najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi: zajedničnim snagama, uz ogromne napore, smo okrenuli poslovanje kompanije u drugom pravcu. Kreirali smo potpuno novu strategiju: da više nijedan kupac nema preko 15% udela u prometu kompanije, da sa manje uložene energije ostvarujemo više, da jedino mi u našem biznisu možemo da budemo faktor koji diktira uslove poslovanja i da je vreme da se okrenemo izvozu.

Rezultat je bio očigledan: uspešno razvijamo nove kanale prodaje, krećemo sa razvojem novih proizvoda i izvozom. I pored korone, zahvaljujući dobrom odnosu sa kupcima i našoj fleksibilnosti, naše poslovanje smo dodatno učvrstili, konstantno sagledavajući nove potencijale za rast i razvoj. Uz pomoć banke pokrećemo najsavremeniju poljoprivrednu proizvodnju salata na 47 ha u Besnom Foku i za godinu dana uspevamo da sagradimo 11nha plastenika, 4nkm puteva sa sistemom za navodnjavanje, da kupimo mehanizaciju, zaposlimo i obučimo kadar i krenemo sa izvozom.

U 2021. smo postigli rast prihoda od 13% i stvorili smo uslove za dalje širenje. Kao kruna uspeha stiglo nam je priznanje u vidu nagrade – EY preduzetnik godine 2021. Uspeli smo da pokažemo da ništa nije nemoguće i da jedna mala kompanija može da predstavlja Srbiju na svetskoj sceni – u Monte Karlu, u programu koji uključuje više od 60 zemalja i 145 gradova širom sveta.

Dalji planovi i vizija

Pored jačanja izvoza i prodaje u svim postojećim kanalima prodaje, nagrada koju smo osvojili za nas ima za cilj da nam otvori svetska vrata i pomogne nam da oformimo organizovanu proizvodnju, koja će objediniti na hiljade samoodrživih domaćinstava i koja će omogućiti da Srbija, za tri do pet godina, postane jedan od najozbiljnijih izvoznika poljoprivrednih proizvoda.

Lično bih bila ponosna, kada bih svojim i primerom našeg razvoja, postala inspiracija generacijama što dolaze, da investiraju svoju energiju, znanja i nove tehnologije, u perpektivnu delatnosti, kakva je poljoprivreda, jer samo zahvaljujući jasnoj viziji i ojačanim ljudskim kapacitetima, možemo da iznesemo ovako velike promene i donesemo srpskoj poljoprivredi ostvarenje potencijala koji ima i ugled na svetskoj sceni kakav zaslužuje.