Kompanija je krenula s poticanjem sadnje lijeske kako bi smanjila ovisnost o uvozu iz Turske, najvećeg svjetskog proizvođača.
Povećanje proizvodnje domaćeg lješnjaka radi smanjivanja ovisnosti o uvozu koje je inicirao talijanski Ferrero pretvara se u ekološki skandal.
Kako piše Financial Times, zbog Nutelle, Ferrerovog globalno poznatog slatkog namaza od lješnjaka, mali proizvođači koji se bave organskom poljoprivredom vrlo su nezadovoljni. U općini Vignanello smještenoj sjeverno od Rima, uz lješnjake, tradicionalno se uzgajaju i masline te vinova loza.
Masovna eksplozija
Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci, na poticaj Ferrera, mnoštvo zemljišta prenamijenjeno je u nasade lješnjaka. “Uzgajanje lješnjaka masovno je eksplodiralo postavši okidač za tako brzu promjenu ekosustava da priroda to više ne može izdržati”, tvrdi Giacomo Andreocci, vlasnik male organske farme.
Stabla lijeske koja se sada mogu vidjeti na svakom koraku u Vignanellu rezultat je Ferrerove odluke o smanjivanju uvoza lješnjaka iz Turske, najvećeg svjetskog proizvođača i vodećeg dobavljača talijanske kompanije. Time se kompanija odazvala na pozive političara na skraćivanje dobavnih lanaca, poticanje lokalne proizvodnje te povećanje nadzora održivosti.
“Potrošači općenito postaju osvješteniji o tome kako se proizvodi koje kupuju proizvode i odakle dolaze”, tumači Ishan Das iz Freeworld Tradinga, britanskog trgovca orašastim plodovima. Međutim, Ferrerova inicijativa podijelila je lokalno stanovništvo na one koji su oduševljeni mogućnošću zarade te onih koji vjeruju da će okretanje monokulturi uništiti okoliš.
Lješnjaci se u okolici Vignanella uzgajaju još od 60-ih godina prošlog stoljeća. No, Ferrerov plan iz 2018. predvidio je povećanje talijanske proizvodnje lješnjaka za trećinu do 2025. godine. Lješnjak bi se trebao uzgajati na čak 90.000 hektara.
Osim političkog, Ferrero – najveći svjetski otkupljivač lješnjaka – suočava se i sa tržišnim pritiskom. Naime, prehrambena kompanija Barilla na tržište je izbacila namaz od “100 posto talijanskih lješnjaka”. Ferrero tvrdi kako se njegov plan poticanja proizvodnje fokusira na ona područja gdje se lijeska može integrirati s ostalim kulturama, dodavši kako se time i želi smanjiti površina neobrađenog zemljišta.
No stručnjaci za zaštitu okoliša uzvraćaju da je to dovelo do sadnje lijeske i na područjima gdje ne raste prirodno, poput priobalnog područja. Intenzivni uzgoj k tome može i iscrpiti hranjive sastojke iz tla i potisnuti autohtone kulture iz njihova staništa.
“Što više koristimo taj pristup, to se više približavamo točki bez povratka”, ocjenjuje Goffredo Filibeck, znanstvenik sa sveučilišta Tuscia. Ekolozi također ističu kako monokulture mogu pospješiti širenje biljnih bolesti i nametnika što dovodi do većeg korištenja pesticida i herbicida.
Inače, talijanska vlada u sklopu svog plana za oporavak i otpornost namijenila je 6,8 milijardi eura za poljoprivrednu komponentu, dijelom i za povećanje organske poljoprivrede, povećanje bioraznolikosti i smanjenje korištenja kemijskih sredstava.
“Tamo gdje je bioraznolikost, imate savršeno uravnotežen sustav”, kaže Fernando Testa, agronom iz Vignanella. S druge strane, Ferrero oštro odbacuje navode da njegova inicijativa šteti okolištu.
“Uzgoj lješnjaka ne uništava talijansko selo; u stvari, Italija ima dugu tradiciju uzgoja ove kulture i jedan je od vodećih svjetskih proizvođača, a talijanski lješnjak koristi niz kompanija širom svijeta u različitim industrijama”, poručili su FT-u iz Ferrera.
Kompanija je dodala i kako je za problem održivosti konzultirala stručnjake te kako promovira najbolje prakse. Dio talijanskih poljoprivrednika smatra kako u Ferrerovoj inicijativi nema ništa loše.
“Ova polemika je nadrealna”, kaže Lorenzo Bazzana, predsjednik tallijanske unije poljoprivrednika. “Monokulture, bilo pšenice, kukuruza ili vinove loze, nisu ništa novo. Na svakom je poduzetniku da odabere i odgovornost provedbe odgovarajućih agrotehničkih mjera”, kaže Bazzana.
Veći domaći uzgoj omogućuje Ferreru skraćivanje dobavnih lanaca. Talijanska kompanija trenutno otkupljuje trećinu godišnjeg uroda Turske koja sudjeluje sa 65 do 70 posto u svjetskoj proizvodnji lješnjaka. Ferrero sirovinu za svoj namaz uvozi i iz Čilea te Gruzije.
No, to je povećalo pritisak na talijanske uzgajivače. “Tržište morati stalno ‘hraniti’. Otkupljivači žele prvoklasnu robu i žele ju brzo”, kaže Marcello Lagrimanti koji je 2017. započeo s uzgojem lješnjaka u Vignanellu.
Izvor: Poslovni.hr
