Sve informacije na hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive, stoji u Uredbi EU, no nisu baš uvijek takve.
Na pakiranju kobasice proizvođač je naveo da ju je najbolje upotrijebiti do 23. listopada. U prodavaonici su pored toga nalijepili informaciju da je cijena snižena 2. studenoga, što je 10 dana nakon isteka 'najbolje upotrijebiti do'.
Nakon isteka roka ‘upotrijebiti do’, hrana se kvari, a nakon ‘najbolje do’ nije fina kao prije. Nadalje, 100 tisuća kuna je najveća kazna ako nisu navedeni datum minimalne trajnosti ili datum ‘upotrijebiti do’ .
Točna je naša deklaracija i sir treba potrošiti u četiri dana, kažu u Lidlu. Na deklaraciji na srpskom je pogreška. - I nakon isteka roka ‘najbolje upotrijebiti do’ hranu se može prodavati pod uvjetom da je sigurna. Preduvjet za to je da su je pravilno čuvali i da ambalaža nije oštećena ili otvarana. Za to je li čuvana pravilno u ovom slučaju je trgovac odgovoran - rekli su iz Ministarstva poljoprivrede. Dodali su da trgovci često snižavaju cijene hrane koja je pred istekom roka trajanja. Ako se prodaje jeftinije zato što joj ističe rok trajanja, to moraju jasno napisati, kao i krajnji rok trajanja.
- Najbolje upotrijebiti do je datum minimalne trajnosti i do tada hrana zadržava svoja posebna svojstva ako se pravilno čuva. Ako ambalaža nije oštećena, i nakon tog datuma još je sigurna za jelo, ali počinje gubiti aromu, mijenja joj se tekstura i slično - pojasnili su iz Ministarstva. Rok trajanja određuje proizvođač i do njegova isteka jamči za sigurnost i kvalitetu. Lakopokvarljiva hrana, poput svježeg mlijeka i mliječnih proizvoda te mesa i ribe, označava se s “upotrijebiti do” i nakon isteka tog roka ne smije se jesti. Na dijelu deklaracije sira iz Lidla na hrvatskom piše kako se smije jesti četiri dana nakon otvaranja, a na srpskom sedam dana.
- Informacije moraju biti jasne i nedvosmislene. Ne smiju se na etiketi navoditi različiti rokovi za konzumaciju nakon otvaranja ambalaže jer se tako povećava rizik za nesigurnu konzumaciju hrane - upozoravaju iz Ministarstva. Zemlja podrijetla hrane mora pisati na medu, voću, povrću, maslinovu ulju, mesu... Inače je navođenje zemlje podrijetla obvezno ako bi izostavljanje podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane. - Za informacije o hrani odgovoran je onaj pod čijim se nazivom hrana stavlja na tržište.
Najčešće je to proizvođač, ali može biti i distributer, pa tako i avioprijevoznik - dodali su iz ministarstva. Med proizvode pčele, a ne tvrtke. Medovi koji idu u prodaju do kraja 2018. smiju imati i ovako nejasne deklaracije. Nakon 1. siječnja morat će pisati i iz koje su države, a ne ‘iz EU’. Na keksićima koje Croatia Airlines dijeli u zrakoplovu piše da su proizvedeni u EU, a da su “Okusi Hrvatske”. - Navod ‘Okusi Hrvatske’ pripada kategoriji dobrovoljnih informacija o hrani i nije nužno informacija o podrijetlu hrane. No i dobrovoljne informacije ne smiju dovoditi u zabludu - kažu u ministarstvu i najavljuju inspekciju nadzora zbog označavanja.
(Izvor: 24sata)
