I dok sve više izvozimo non-GMO soju, uvozimo dosta uljane pogače (na bazi soje) za ishranu stoke, i to iz Brazila i Slovenije. Soja je jedna od ratarskih kultura koju Hrvatska mnogo više izvozi nego uvozi te ostvaruje suficit od čak 84,5 milijuna eura i samodostatna je u proizvodnji.
Iako se stječe dojam da se radi o dobrom poslu, jer poljoprivrednici na ovoj kulturi dobro zarađuju, ipak se iz robne razmjene uočava i jedan hrvatski paradoks. Naime, iako izvozimo soju koja nije GMO, i to gotovo cijelu proizvodnju, s druge strane uvozimo i ogromne količine proizvoda za ishranu stoke na bazi soje (uljane pogače).
Soja je jedna od ratarskih kultura koju Hrvatska mnogo više izvozi nego što je uvozi te ostvaruje suficit od čak 84,5 milijuna eura i samodostatna je u proizvodnji soje. Naime, u 2017. izvezli smo 231.620 tona soje. u vrijednosti od 89,2 milijuna eura, a uvezeno je 11.659 tona, vrijednih 4,7 milijuna eura. U kratkom vremenu hrvatska je udvostručila površine pod sojom, koja je postala jako atraktivna kultura za proizvodnju i jako tražena na svjetskom tržištu na kojem sve više dominira GMO soja, koje se već sada prema nekim procjenama proizvodi preko 60 posto u svijetu.
Hrvatska je primjerice u 2013. godini imala pod sojom 47.156 hektara i ostvarila proizvodnju od 111.316 tona, dok je u 2017. godina površina pod sojom dosegnula 85.133 hektara, a proizvodnja čak 207.769 tona.
Tako smo prema podacima HGK u 2017. soje izvezli 231.594 tona u vrijednosti od gotovo 90 milijuna eura, dok smo s druge strane imali i uvoz uljane pogače u količini od 185.056 tona odnosno za čak 66,95 milijuna eura. Podaci za prvih deset mjeseci prošle godine su još porazniji jer smo soje izvezli u količini od 90.500 tona, za 32, 65 milijuna eura, a uljane pogače uvezli čak 161.970 tona, vrijedne preko 58 milijuna eura.
Uljanu pogaču Hrvatska najviše uvozi iz Slovenije i Brazila. Budući da Slovenija nema razvijenu proizvodnju uljarica, stručnjaci pretpostavljaju da se, kao i u slučaju mesa iz Poljske radi o uvozu na tržište EU (vjerojatno iz Brazila), a potom se plasira među ostalim i na hrvatsko tržište.
Iz Slovenije je na hrvatsko tržište u prvih deset mjeseci 2018. godine stiglo 83.701 tona uljane pogače vrijedne gotovo 29 milijuna eura, dok smo iz Brazila ovog proizvoda uvezli 10.628 tona vrijednog 3,5 milijuna eura. Stručnjaci ističu kako je najveći problem to što hrvatska nema kapacitete za preradu soje, koja je postala izuzetno tražena roba na svjetskom tržištu, pa smo postali sirovinska baza odakle drugi kupuju soju, a potom nam prodaju uljanu pogaču (za koju je pitanje koliko u sebi sadrži koncentraciju GMO soje), koja se potom koristi u ishrani domaće stoke.
Zanimljivo je da je u 2017. godini od Hrvatske soje najviše profitirala Srbija koja je kupila čak 100.158 tona naše soje, vrijedne 40 milijuna eura, te je istu u svojim preradbenim kapacitetima pretvorila u proizvode s dodanom vrijednošću i na svjetskom tržištu se pozicionirala kao jedan od najvećih izvoznika NON GMO sojine sačme.
Soja je posebno zanimljiva slavonskim ratarima i posljednjih se godina sve više sije, pa je, primjerice, 2017. u Vukovarsko-srijemskoj županiji sojom zasijano više od 26 tisuća hektara, a pšenicom, tradicionalno omiljenom krušaricom slavonskog seljaka, zasijane su dvije tisuće hektara manje. Pod sojom je u najistočnijoj županiji prošle godine bilo 22.177 hektara, a prosječni prinos bio je 2,8 tona po hektaru i ukupno je proizvedeno 62 tisuće tona.
Hrvatska je u siječnju 2013. potpisala Deklaraciju Dunav soja, deklaraciju o suradnji koju je sastavila udruga Dunav Soja, čije su potpisnice zemlje kroz koju protječe Dunav. Cilj inicijative koja povezuje zemlje srednje Europe jest da europski potrošači povećaju potražnju za hranom dobivenom iz domaće GMO-free soje, a u okviru toga je projekta u dunavskoj regiji sojom planirano zasijati 1,8 milijuna hektara. Od zemalja u okruženju, soja se najviše proizvodi u Srbiji, 645.000 tona, a na drugom je mjestu Hrvatska s 235.000 tona. Najbolji prinosi ostvareni su u Srbiji, 3,29 tone po hektaru, te u Hrvatskoj, tri tone.
(Izvor: Agrovijesti, Agrobiz )
