Prošle godine 1. svibnja preuzeo je položaj predsjednika Uprave ruskog trgovačkog lanca, a posjetili smo ga u njegovu uredu u Moskvi, gdje nam je u ekskluzivnom intervjuu rekao štošta zanimljivog o sebi, položaju svoje kompanije i trgovine, općenito, u najvećoj državi na svijetu.
Možete li nam se za početak malo predstaviti izvan posla?
Rođen sam i odrastao u Osijeku, gdje sam se tijekom školovanja aktivno bavio raznim sportovima, a najviše nogometom, kojim se kad uhvatim vremena rekreiram još i danas. Ako izuzmemo nastupe za najmlađe selekcije
prije mnogo godina, zajedno s nekim igračima iz moje generacije (68.), koji su poslije s hrvatskom reprezentacijom osvojili broncu u Francuskoj, moram priznati da sam najveće uspjehe postigao u kasnim igračkim godinama (haha), kada sam vodeći ekipe kompanija u kojima sam radio, redom osvajao prva mjesta na njihovim međunarodnim turnirima, pa su tako timovi Kaufland Hrvatska i Penny Italija nekoliko puta osvajali turnire u Njemačkoj i Austriji, a nedavno je ekipa O’Keya postala pobjednik poslovne lige u Moskvi (smijeh).
Kako ste se našli u trgovačkom biznisu, a onda i u Rusiji?
Poslije studija i rata počeo sam raditi u regionalnoj kompaniji komercijalne poslove. Potkraj devedesetih prvi sam posao u modernom retailu našao u Getrou, gdje sam proveo određeno vrijeme, a kad je Kaufland došao u Hrvatsku, njihovi su me headhunteri kontaktirali, pa sam 2002. prešao k njima. Regionalno sam krenuo u Slavoniji, a poslije prešao na nacionalnu razinu te se 2005. pridružio timu koji je otvarao nova tržišta. Određeno vrijeme proveo sam u Rumunjskoj, gdje smo postavljali novi sustav na noge, a poslije su mi dodijelili mentorstvo na otvaranju Bugarske, u kojoj sam proveo tri godine i samostalno formirao tim koji još i danas ondje radi vrlo uspješno.
U toj sam se kompaniji zadržao do 2014. godine, kad se promijenila rukovodeća struktura. Mentor mi je bio Slovenac, g. Branko Vintar, iz gradića Sromlja, pokraj Brežica. On je bio tada, a i danas je za mene više od mentora. Poklopilo se da sam nedugo nakon što je on otišao u mirovinu i sam napustio to poduzeće nakon 12 godina rada u njemu. Nakon toga radio sam u Reweu u Italiji za Penny Market. Ondje smo imali platformu za prodaju voća i povrća za cijelu Europu i projekt proizvodnje robnih marki za Rewe International te oko 400 prodajnih mjesta, sve od sjevera do juga Italije. Nakon toga ponovno su me headhunteri kontaktirali…
Čini se da su oni kao manageri u sportu koji prodaju igrače, i tako ste potpisali za Ruse. Kako je to izgledalo?
Da, u retailu ih je najviše u Beču, odakle dolaze i moji (smijeh). S Rusima imam ugovor na 3 + 3 godine s mogućnošću završetka ili produžetka suradnje, znači najprije do 2020. S obzirom na razvoj događaja, vrlo sam zadovoljan. Rano je bilo što govoriti o tome kako će biti, ali mislim da ću i drugi dio ugovora odraditi ovdje. Trojica glavnih vlasnika osobno su pregovarala sa mnom i uvjerila me u potpisivanje ugovora i u ovaj projekt.
Kako stojite s tržišnim udjelom i konkurencijom?
X5 je prema javnim podacima prvi, a mi smo među 5 najvećih ruskih lanaca, tu su i dva međunarodna. To su Metro i Auchan. X5 koji je u prošloj godini preskočio Magnit i dalje radi strahovitu ekspanziju, što je ovdje normalno. Ako vam kažem da X5 redovito na godišnjoj razini otvara više trgovina nego što Hrvatska ukupno ima filijala, sve je jasno. I Lenta vrlo brzo raste u segmentu hipermarketa, ali teško je njihovih 50 otvaranja usporediti s više od 2000 otvaranja X5 grupe, bez obzira na format.
Kemijsko čišćenje, telefonija, iznajmljivanje prostora…
U lancu trgovina O’Key zaposleno je 30.000 ljudi, samo u sjedištima kompanije u Moskvi i St. Peterburgu gotovo 2000. Riječ je o javnom poduzeću s tri ruska većinska vlasnika koji drže u svom vlasništvu oko 80 posto poduzeća, a tu su još investicijski fondovi i mali dioničari na burzi u Londonu, kojih ima na stotine, kaže naš sugovornik koji je u vrijeme preuzimanja vodeće funkcije zatekao stanje sa 164 trgovine, 74 hipermarketa, 36 supermarketa i 54 diskonta. Najveći prihod im donosi trgovina, ali i iznajmljivanje prostora. Milijarde uprihodujemo samo od iznajmljivanja prostora u našim shopping centrima. Njih ima nekoliko desetina, a tu su i lanac kemijskih čistionica, trgovina s telefonijom...
Kakvi su Vaši dojmovi nakon proteklih pola godine, odnosno desetak mjeseci, koliko ste na čelu jednog od najvećih trgovačkih lanaca i koji su bili Vaši prvi potezi odnosno rezultati?
Djelomično sam promijenio razmišljanje managementa u samoj tvrtki, a trudim se da u tome uspijem do kraja. U svibnju, kad sam došao na ovo mjesto, logika naše komercijalne ekipe bila je usmjerena na trend i razvoj marže, ali ne i na trend i razvoj kupaca. Mogu se pohvaliti da smo prvim potezima uspjeli ostvariti znatne pomake. Kad sam preuzeo kompaniju imali smo negativan trend prometa, a naročito kupaca, i to u kontinuitetu. Oni koji se bave trgovinom znaju što znači za šest mjeseci sa -7 doći gotovo na 0 u like for likeu s kupcima. To je zaista izvrstan rezultat. U europskim omjerima velik je uspjeh ako u dvije godine povećate broj kupaca za 4 do 5 posto u LfL. Važno je napomenuti da smo trend kupaca uspjeli pokrenuti, a da pri tome nismo izgubili maržu te da nismo imali posebnih investicija u preuređenja hipermarketa. Najveće investicije u retail dijelu imali smo u naše DA trgovine (diskont format), gdje nastavljamo s ekspanzijom u centralnoj regiji. I vezano uz to, najvažnija odluka bila je čišćenje formata i prodaja supermarketa.
Vaše službene prostorije podsjećaju na kakav generalštab, a soba za sastanke s prostorom za prevoditelja te velikom mapom Rusije s raznobojnim zastavicama po gradovima djeluje kao mjesto stalnih sastanaka za osvajanje velikog tržišta kakvo je rusko, zar ne?
Da, sastanaka je zaista dosta, ali mnogo i putujem po prostranstvima Rusije. Rusija je zbog svoje veličine stvarno nešto posebno, a za posao u trgovini posljednjih desetak godina bila je pravi El Dorado. Na neki način to je još uvijek, ali treba znati raditi pametno.
Strategija je najvažnija
Na odgovornom položaju Miodrag Borojević zamijenio je Heiga Keru, a prije toga rođeni je Osječanin, unatoč mladosti (49), radio na brojnim prestižnim položajima u trgovačkoj industriji i bio, među ostalim, od 2002. do 2014. u lancu Kaufland (dio Schwarz Grupe), gdje su pod njegovom dirigentskom palicom bile države srednje i istočne Europe. 2014. preuzeo je položaj izvršnog direktora lanca Rewe u Italiji (trgovine Penny). Govori hrvatski, njemački, engleski, talijanski, bugarski i ruski jezik. Strategija je najvažnija, treba vući poteze koji čine razliku, a kad vas konkurencija slijedi, znači da ste izabrali pravi put, kaže. Ovo je nova situacija i novi izazov za mene, za razliku od Schwarz Grupe ili Rewea, gdje “country managerima” preporučuju da izbjegavaju davanje izjava, ovdje sam u obvezi da ne samo dioničarima, već i potencijalnim investitorima, ali i kreditorima redovno moram prezentirati i objasniti strategiju i rezultat. To je razlika u javnim kompanijama. Izabrao je baš određeni format, naglašava e-trgovinu i diskonte, koje u Rusiji dosad nije imao nitko itd., a od konkurenata pohvalio je osobito Lentu… Budući da su tzv. big boxes pokrili Auchan i Globus, a srednji format trgovina koji se tiče supermarketa ionako je najkonkurentniji, O’Key drži svoj smjer. Vodećem je lancu X5 grupi nedugo poslije preuzimanja, Borojević prodao supermarkete kojih se odriče upravo na račun uvođenja diskonta.
Koliko na policama imate vlastitih robnih marki, koliko proizvoda s područja Balkana i kakve su Vaše želje na tom planu, da pomognete proizvođačima i distributerima iz naše regije?
U svojoj ponudi imamo oko 2000 proizvoda vlastitih robnih marki, što iznosi 6,5% u odnosu na ukupan promet. Dakako, taj broj raste, a moj cilj za prve tri godine jest da to udvostručimo i dođemo na 10 do 15%.
Po dolasku sam se iznenadio jer nema baš puno proizvoda iz regije, čak iz Srbije ih ima relativno malo, iako imaju carinsku uniju te mnogo lakšu priliku za plasman. Naravno da su proizvodi iz Srbije prisutniji od drugih, osobito u svježim kategorijama koje podliježu embargu. Osobno s dobavljačima nemam neposredan kontakt, to nije u mom opisu posla, ali vidim da prostora ima više nego što su proizvodi iz regije zastupljeni sada i vjerujem da se može napraviti pozitivan pomak unatoč embargu. To, dakako, prvenstveno ovisi o dobavljačima, a što se nas tiče, mi stvaramo međunarodni tim pa bi ta komunikacija trebala biti još lakša. Imamo dosta kolega s našega govornog područja pa je tako komercijalni direktor (nabava i marketing) postao g. Ivan Dropuljić koji je na istoj poziciji godinama bio u Kauflandu Hrvatska, g. Marjan Stojčevski došao je iz Rewea i preuzeo poziciju direktora nabave food, pa g. Bojan Barišić (Kaufland, Rewe) koji pokriva sektor prodaje. Dolazi još nekoliko bivših kolega iz Bugarske, Hrvatske, Češke, s dugogodišnjim iskustvom u Kauflandu International, koji će pokriti pozicije na kojima smo još uvijek deficitarni. Pokušavam okupiti najbolju moguću ekipu koja se može lako adaptirati na lokalni mentalitet, ali i brzo savladati jezik, ili ga već govore. To smatram iznimno važnim za uspješno operativno vođenje kompanije, jer osim odgovornosti za rezultate, od njih očekujem da preuzmu i ulogu trenera i svoje znanje prenesu mladim talentima koje već imamo u svom timu. Osobno sam ruski savladao u šest mjeseci. Naravno da je glavni kriterij kod dovođenja novog managementa ipak njihova kompetentnost za poslove koje preuzimaju.
Što od proizvoda iz naše regije već imate, a koje možete očekivati uskoro?
Nedavno sam u našoj trgovini osobno kupio usisavač Gorenje, redovno kupujem Argetu i neke Podravkine proizvode, a prisutni su i drugi proizvođači iz regije, ali smo trenutačno u pregovorima s još dosta njih, pa vjerujem da će se taj broj uskoro povećati.
Što znači embargo za taj uvoz?
Embargo se inače prvenstveno odnosi na uvoz svježih kategorija iz EU, voće i povrće, meso te mesne prerađevine, mlijeko i mliječne proizvode, svježu ribu... ali u svim ostalim kategorijama prepreka nema, postoji procedura koja se mora poštovati, ali uvoz je moguć. Uostalom, nisu ni sve zemlje regije članice EU, pa imaju šansu i u zabranjenim kategorijama. Naravno da moraju pokazati konkurentnost u cijeni i kvaliteti, pri tome vodeći računa o troškovima logistike i carine, koji imaju velik utjecaj, naročito kod jeftinih proizvoda velikog volumena, ali nisu zanemarivi ni kod svih ostalih proizvoda.
Tu je Rusija dosta samoopskrbna, zar ne?
Moja saznanja od kolega kad sam došao su bila takva da je tu u početku bilo problema zbog kapaciteta i kvalitete ruskih proizvođača, ali s obzirom na to da embargo traje već nekoliko godina, situacija se promijenila. Mogu slobodno reći da je, po mom mišljenju, kvaliteta ruskog mesa sada bolja od europskog. Imaju doista odlično meso, ali to ne vrijedi i za prerađevine, kojima osobno nisam zadovoljan. Izvanredni su kad je u pitanju riba, a i njihova navika konzumiranja ribe, moram priznati, ugodno me iznenadila. Također, i njihovi mliječni proizvođači u posljednje su dvije, tri godine iznimno napredovali i svi se slažu da su napravili veliki iskorak. Ultra svježe i svježe kategorije su u postotku prometa visoko zastupljene, što je ruska posebnost. Mi imamo trgovine u kojima imamo skoro 50% udjela u prometu, što u tim kategorijama ne postoji gotovo nigdje u europskim hipermarketima, u kojima se brojka kreće do 30%. Kod voća i povrća imamo najviše problema s kvalitetom, prvenstveno zbog klimatskih uvjeta, jer Rusi većim dijelom godine nemaju mogućnosti za uzgoj, pa je to dobrim dijelom uvoz koji je limitiran. Najviše voća i povrća uvozimo iz Turske, sjeverne Afrike, Južne Amerike te, naravno, i iz susjednih država poput Kazahstana ili Uzbekistana. Uvozimo i iz Kine, jer je za poslovnice na istoku zemlje to zbog logistike povoljnije.
Budući da je Rusija stroga zemlja i striktna što se tiče pravila i kontrola, vjerujemo da nema mnogo afera u vezi kršenja embarga poput one s prepakiravanjem preko Poljske ili BiH itd. Kod vas se to zasigurno ne može dogoditi?
Mi smo prevelika kompanija da bismo ulazili u takve rizike. Nisam ni provjeravao kakve su sankcije ako se time bavite. Nikada ne bi pokušao voditi svoju kompaniju u te sive zone. Budući da sam školovan u njemačkim sustavima, na takvo što i ne pomišljam. Koliko god kažu za nas Balkance da smo na tom polju kreativni, na kraju uvijek plaćamo ceh i onda svi shvate da takvom prečicom ne ide. Dugoročno je jedini ispravan put raditi pošteno, transparentno i po pravilima. Čujem da ima varijanti da roba stigne prepakirana, kako kažete, iz Italije, Španjolske, Nizozemske, Poljske, itd. Da ide prema Srbiji ili Makedoniji, pa čak i Bjelorusiji koja također ima carinsku uniju, i moguće je da se to događa, ali vjerujem da se time ne služi nijedna ozbiljna, velika kompanija.
Slogan O’Keya glasi: Odlično je živjeti praktično, a na putu k Vama upitali smo taksista Romana zna li za vašu trgovinu i što o njoj misli. Pohvalio vas je i pokazao nam svoju zlatnu karticu te napomenuo kako imate mnogo dobrih akcija...
Veseli me to. To je najbolji dokaz da smo na pravom putu. Kad sam u obilasku poslovnica širom zemlje i sam propitkujem taksiste gdje kupuju i zašto. Odgovori često znaju biti vrlo poučni (haha). Prvi hipermarket otvorili smo u St. Peterburgu 2002. i mogu reći da tamo čak 90% naših kupaca ima te kartice, na što smo, dakako, vrlo ponosni. Od samog početka kompanija se uzdiže, a O’Key je među prvima imao format po zapadnoeuropskim standardima prodaje. Osim po dobrim akcijama, poznati smo i po kvaliteti proizvoda u asortimanu, naročito u svježim kategorijama, te po vrhunskoj usluzi. Nadalje, razvijamo sustav e-trgovine i drugi smo u Rusiji po prometu ostvarenom s prehrambenim asortimanom, a to će i ubuduće biti u našem fokusu, pa planiramo daljnje investicije na tom polju.
S obzirom na veličinu gradova i visoke cijene zemljišta i građenja, uvjeren sam da je to ispravna odluka. Pojačat ćemo investicije u širenje diskontnog lanca DA, ali isto tako nastaviti raditi na modernizaciji i optimizaciji naših hipermarketa, koje ćemo ubuduće graditi u nešto manjem kompaktnijem formatu, koristeći najmodernije tehnologije, od mogućnosti samostalnog skeniranja proizvoda, navigacije za kupce, u potpunosti automatiziranih samonaplatnih blagajni i sl. Posljednji hipermarket otvoren u prosincu u Ekaterinburgu rađen je na tom konceptu. Naravno da nećemo zaboraviti ni postojeće trgovine i da planiramo investirati i u njihovu modernizaciju.
Potkraj prošle godine, već pod Vašim vodstvom, X5 Retailu prodali ste 32 supermarketa, od toga njih 5 u Moskvi i njenoj okolini, 19 u St. Peterburgu, a ostale u južnom i zapadnom dijelu Rusije. Događa li se često u Rusiji da se objekti prodaju drugome, odnosno konkurentima?
To je trend okrupnjavanja tržišta, što je normalan proces. Rusko je tržište još uvijek vrlo fragmentirano i nešto je poput talijanskog, prema mom iskustvu. Nije slučaj da kao, primjerice, u Njemačkoj, pet najvećih drži gotovo 80% tržišta, ovdje pet najvećih drži 25% tržišta. S tim što su i tržište, ali i igrači ovdje golemi.
Gdje sve O’Key ima trgovine?
Mi smo zastupljeni prvenstveno u europskom dijelu Rusije, ali imamo poslovnice i na uralskom dijelu te u Sibiru. Najsjevernija poslovnica nalazi se u Murmansku, a najistočnija u Irkutsku, koji je od Moskve udaljen skoro 6000 km.
Na koji način surađujete s distributerima u odnosu na Vaše ranije iskustvo i s obzirom na to da su razdaljine tako velike. Koliko imate distributivnih centara?
Imamo tri distributivna centra, imali smo još jedan u Sibiru koji smo nedavno zatvorili jer ondje nemamo dovoljan broj filijala, pa smo izračunali da nam je bolje nastaviti s direktnom isporukom dobavljača. Jedan dio suhe robe i neprehrambenih proizvoda onamo dostavljamo iz našeg skladišta u Moskvi, a sve svježe kategorije kupujemo od lokalnih dobavljača, što je zbog velikih udaljenosti uobičajena praksa u Rusiji. Transport kamionima do Irkutska traje i do 14 dana, pa nam se događa da još nismo započeli s novom akcijom, a da je sljedeća već na putu. Da bi se ozbiljno poslovalo u Sibiru trebat će nam drukčija strateška odluka, upravo zbog tih nekoliko filijala koje ondje imamo.
Strateške su odluke važne i svaka se pogreška skupo plaća?
To je točno i zato i izlazimo iz formata supermarketa, što je jako važno za našu kompaniju. Već prije svog dolaska ovamo započeo sam istraživanje ruskog tržišta i strukturu našeg lanca. Imali smo neke nelogičnosti, koje su nas usporavale i bilo je neophodno napraviti formatiranje. S obzirom na to da imamo start up projekt malih trgovina u formatu diskonta, u koje moramo nastaviti ulagati kako bismo dostigli kritičnu masu, jer su nam sada centralni troškovi ureda i logistike previsoki, a isto tako za taj format imamo kompetentan tim. Uz to, taj je format u Rusiji nepokriven i potencijal na tržištu je ogroman, pa je logičan izbor bio da nastavimo u tom smjeru. Do mog su dolaska u sustavu bili supermarketi i hipermarketi, no konkurencija je u segmentu supermarketa najveća, pa sa samo 36 filijala nismo nikako mogli ozbiljno parirati konkurenciji u tom segmentu.
Budući da bi zadržavanje tog formata zahtijevalo velike investicije, s dosta neizvjesnim ishodom, a istodobno nam je core business u segmentu hipermarketa, odlučio sam izaći iz formata supermarketa. To, naime, za sobom povlači i mnogo drugih potencijala za optimizaciju i uštede, primjerice, u zasebnoj logistici, strukturi prodaje, marketingu, category managementu itd., koji sve to mora pratiti, jer ako to nemate, onda ćete sigurno imati problema s rezultatima u tom segmentu. Raditi na 500m2 supermarketa ili 10.000-15.000m2 hipermarketa, ako se usporedimo sa sportom, to je kao da igrate hokej i košarku s istim timom.
Možda i možete, ali u nečemu onda sigurno niste dobri. Kao što sam već rekao, ostajemo na tržištu s našim hipermarketima, ali uz optimiziranje tih velikih trgovina gdje se sada više fokusiramo na produktivnost po m2 i produktivnost po satu. Pozornost usmjeravamo na neke stvari koje dosad nisu bile u prvom planu. Dosad je u Rusiji bilo dovoljno samo otvoriti trgovinu na pristojnoj lokaciji i imali ste šansu za uspjeh. Sada pak cijena postaje uz lokaciju najvažniji faktor, pa je usmjeravanje pozornosti na procese logičan korak, jer će nam optimalni procesi pomoći da kontroliramo rashode, a to će nam omogućiti da još agresivnije investiramo u cijene.
Kakav je ruski kupac i kakva je razlika između njega i kupca iz naše regije?
Rusija je golema zemlja s golemim potencijalom. Ja kažem da je to kontinent, a ne država. Kao kupac mnogo je sličniji Slovenac Makedoncu negoli onaj iz St.Peterburga nekomu kupcu u Sibiru. Kad sam shvatio da tamo uvozimo voće iz Kine jer je bliže, sve mi je bilo jasno. Kupcima se stalno prilagođavamo, a njihova je kupovna moć doista velika. Posebno ovdje u Moskvi ili St. Peterburgu. Pa samo Moskva s okolicom ima više od 20 milijuna ljudi. Naravno da različita struktura kupaca zahtijeva i prilagodbe asortimana i moramo se ravnati prema njima i njihovim kupovnim navikama. Imamo nacionalni asortiman koji je uglavnom fiksan, ali sve ultra svježe kategorije moraju biti regionalne. U Moskvi govore o regionalnim središtima kao o selima, a ta sela imaju ponekad i više od dva milijuna stanovnika (smijeh). Uz to, udaljenosti između tih regionalnih središta često su i po 1500-2000 km, pa su lokalne proizvodnje u nekim kategorijama jedino rješenje.
Razlike su i u vremenskim prilikama…
Svakako. Nedavno sam bio u središnjem Sibiru, u mjestu Surgut, kad sam sletio dočekala me temperatura od -42˚C, što je ondje u siječnju normalna temperatura, a nekoliko dana ranije bilo je -52˚C, dok je, primjerice, prosinac u Moskvi bio iznenađujuće topao. S druge strane, prošle sam godine potkraj ljeta bio na jugu Rusije, u Krasnodaru, temperature su bile preko 40˚C u plusu, bilo je i malih problema s topljenjem asfalta na parkiralištu jedne od naših poslovnica, doduše vjerojatno pomalo i zbog njegove kvalitete (smijeh)...
Koliki je udio malih trgovaca u Rusiji?
Ovdje je udio malih trgovaca još uvijek visok, oko 25%. Međutim, uz njih moramo uzeti u obzir regionalne igrače koji su za naše pojmove pravi giganti. Njihov se promet ponekad mjeri u milijardama eura.
Kako funkcionira e-trgovina, s kojom ste prvi započeli?
Da, od trgovaca smo upravo mi prvi krenuli i najjači smo u tom udjelu. U e-trgovini prehranom po prometu ispred je nas samo Utkonos, ali oni su specijalizirani samo za online, nemaju offline business. Našim su stopama krenuli i drugi, pa tako i X5 ulaže vrlo mnogo novca u taj projekt, ali, kao što sam već rekao, i mi planiramo investirati dalje. Ove godine zbog toga planiram posjetiti nekoliko sajmova širom svijeta, a imamo dogovore da posjetimo i neke od najvećih na svijetu koji su već dugo jaki na tom polju. Govorim o američkom, azijskom te francuskom i engleskom tržištu koja ćemo posjetiti kako bismo snimili situaciju. Naime, zbog novih ulaganja koja planiramo krećemo u potragu za best solutions, uzimajući u obzir najmodernija rješenja, ali i najbolje prakse.
Za kraj, ostavili smo Vam, kao stručnom sugovorniku, osvrt na Agrokor i tamošnja događanja, ali i vaša predviđanja?
Teško mi je to komentirati kada nemam sve podatke, ali moram priznati, da mi svi potezi nisu jasni. S obzirom na ograničenost informacija, nezahvalno je biti sudac ili kritičar u ovom trenutku. Sa stručne strane, nisam baš siguran da su napravili najbolje sve što se moglo, ali ponavljam, da sam unutra, pitanje je da li bih donio iste ili neke drukčije odluke.
Je li to tema ili je pak Agrokor premali za komentare ovdje u Rusiji?
Ne, ne. Nije premali. Daleko od toga da bi bio premali i da to ovdje ne bi bila tema. Ipak su izloženi s velikim iznosima, s više od milijardu i pol eura, koliko su Agrokoru posudile dvije ruske banke. Na nekim našim sastancima razgovarali smo o tome, pa mogu reći da nisu baš sretni razvojem situacije.
Govori se o scenariju da bi Rusi čak mogli preuzeti neke dijelove Agrokora, primjerice, Mercator?
Takve informacije nemam, za sada su to samo glasine. Donedavno se činilo da će to Amerikanci preuzeti, ali vidim da se situacija mijenja iz dana u dan. Mislim da ovdje vrijedi ona poslovica, nikad ne reci nikad...
