Od strategije do police: održivost kao novi kriterij u retailu

Deklarativna faza je iza nas – retail i potrošači sve jasnije traže konkretne rezultate, a održivost postaje ključan uvjet za ulazak i opstanak na tržištu.

Pripremili: Marija Piper, direktorica marketinga i prodaje, vinarija Enosophia & Uredništvo InStore magazina

Iz slavonskih ravnica i vinograda svoj vinski put je utabala Marija Piper. Direktorica marketinga i prodaje poznate slavonske vinarije Enosophia iz Feričanaca. Korijeni vinarije iz Feričanaca sežu još u 18. stoljeće kada su Cisterciti i Templari donijeli vinsku kulturu na područje Slavonije. 1804. godine izgrađen je podrum koji i danas stoji kao svjedok početaka vinogradarske proizvodnje u feričanačkom kraju.

Retail se već sada mijenja mnogo brže nego što se možda čini na prvi pogled. Održivost više nije trend niti nešto što dobro zvuči u strateškoj komunikaciji, već postaje temeljni kriterij prema kojem se donose konkretne poslovne odluke. U praksi to znači da trgovci sve više biraju proizvode koji imaju manji utjecaj na okoliš, od načina proizvodnje do ambalaže i transporta.

U fokusu su pritom dekarbonizacija asortimana i logistike, ali i veća transparentnost prema potrošačima. U vinskoj industriji to je već sada vidljivo kroz ekološke prakse u proizvodnji, ali i kroz ambalažu i logistiku koje čine značajan dio ukupnog ugljičnog otiska proizvoda.

Očekuje se da će retail sve više favorizirati proizvođače koji aktivno rade na smanjenju emisija kroz cijeli lanac vrijednosti. Vidljiv je jasan pomak prema modelu u kojem održivi proizvodi postaju standard, a ne samo dodana vrijednost. 

Koliko su ESG ciljevi danas stvarno integrirani u poslovne strategije kompanija, a koliko su još uvijek dio komunikacije i brendinga?

Rekla bih da smo još uvijek negdje između, industrija se trenutno nalazi u tranzicijskoj fazi. Kod vodećih tvrtki ESG ciljevi već su duboko integrirani u poslovne strategije i operativne procese, a već se vide i konkretni rezultati. S druge strane, kod dijela tržišta još su uvijek prisutni u domeni komunikacijske strategije, no, taj se prostor „deklarativnosti“ ubrzano sužava. Regulativa, retail, partneri i sami potrošači sve više traže konkretne dokaze, tako da se održivost uistinu mora živjeti, a ne samo komunicirati.

Lanac opskrbe jedan je od najvećih izvora emisija u FMCG industriji. Koji su najvažniji koraci koje retail i proizvođači mogu poduzeti kako bi smanjili svoj ugljični otisak?

Osim u segmentima transporta i ambalaže, potencijal je i u izvorima energije. Najvažniji koraci uključuju optimizaciju logistike, smanjenje mase ambalaže, prelazak na obnovljive izvore energije i veću lokalizaciju nabave i distribucije. Ovo često nisu spektakularne promjene, nego niz manjih, ali vrlo konkretnih odluka, kako organizirati transport, koliko je ambalaža teška, odakle dolaze sirovine… Primjerice, u našem sektoru posebno se vidi koliko težina boce ili način distribucije utječu na ukupni ugljični otisak. Zato su optimizacija logistike i promjene u ambalaži među najbržim i najučinkovitijim koracima.

Ambalaža je jedno od najvidljivijih područja promjene. Koje inovacije u ambalaži vidite kao najvažnije za smanjenje otpada i razvoj kružnog gospodarstva?

Uz već spomenuto smanjenje težine stakla, u ambalaži se sve više koriste reciklirani materijali, a u vinskoj industriji razvijaju se i alternativna rješenja poput bag-in-box formata ili papirnih boca. Istaknula bih kako iskorak nije samo u materijalu, već u cjelokupnom dizajnu ambalaže. Ona mora biti funkcionalna, reciklabilna i logistički učinkovita. Što je ambalaža jednostavnija i lakša, to je njezin ukupni utjecaj na okoliš manji.

Kako digitalna rješenja i podaci mogu pomoći kompanijama da preciznije mjere i komuniciraju svoj održivi učinak prema potrošačima?

Bez digitalnih rješenja i podataka danas je teško govoriti o održivosti na ozbiljan način. Digitalni alati omogućuju nam da točno znamo gdje smo i gdje možemo biti bolji – bilo da se radi o energiji, vodi ili emisijama. S druge strane, potrošačima je sve važnije da mogu dobiti jasnu informaciju o proizvodu. Tu digitalna rješenja otvaraju prostor za veću transparentnost i izgradnju povjerenja. QR kodovi ili pametna ambalaža mogu pružiti transparentan uvid u podrijetlo proizvoda i njegov utjecaj na okoliš. Tako se gradi povjerenje i jača reputacija brenda.

U sektoru vina i pića održivost sve više uključuje i način proizvodnje. Koliko su ekološke i regenerativne prakse u vinogradarstvu postale važan faktor za tržišnu konkurentnost vinarija?

Ekološke i regenerativne prakse danas postaju važan element konkurentnosti, osobito na razvijenijim tržištima i u premium segmentu. Potrošači sve više traže autentičnost i odgovoran pristup proizvodnji, a retail sve češće uključuje takve kriterije u odabir dobavljača. U vinariji Enosophia, primjerice, u vinogradarskoj proizvodnji težimo što manjoj uporabi pesticida te ih primjenjujemo samo u slučaju opravdane opasnosti na temelju svakodnevnih praćenja i kontroliranja uvjeta koji mogu potencijalno utjecati na razvoj bolesti i pojavu štetnika.

Također, na velikom dijelu površina ne primjenjujemo herbicide kako bismo uništili korove, već smo se okrenuli ekološkim metodama suzbijanja koristeći specijalizirane strojeve. Svake godine primjenjujemo organska gnojiva s ciljem poboljšanja tla kako bismo osigurali dugoročnu održivost naših vinograda. Cilj nam je što manje utjecati na ekosustav, što je dio filozofije dugoročne održivosti proizvodnje vinarije Enosophia i tvrtke Osilovac, u sklopu koje poslujemo, a potrošači sve više prepoznaju ovakvo strateško usmjerenje.

Što za jednu modernu vinariju danas znači održiva proizvodnja? Govorimo li samo o organskom uzgoju ili o širem konceptu koji uključuje energiju, vodu, ambalažu i logistiku?

Održiva proizvodnja danas je puno širi koncept od samog organskog uzgoja. Ona obuhvaća upravljanje energijom i vodom, optimizaciju ambalaže, logistiku, ali i ukupnu odgovornost prema okolišu i zajednici. U Enosophiji u proizvodnji vina težimo smanjenju potrošnje energenata na način da staru opremu i strojeve zamjenjujemo novijim sofisticiranijim uređajima koji, primjerice, troše manje električne energije.

Od ove godine započeli smo s punjenjem vina u boce manje težine za čiju proizvodnju je potrebno manje energije i materijala. Također, lakšim bocama štedi se na troškovima logistike i transporta jer se prevozi više boca odjednom. Počeli smo koristiti i natur kartonsku ambalažu, jednostavnu za recikliranje, koja ne sadrži različite premaze i lakove. Svim ovim postupcima u vinogradarskoj i vinarskoj proizvodnji u našoj vinariji nastojimo smanjiti utjecaj na okoliš, ali i dalje osigurati vrhunsku kvalitetu proizvoda koju potrošači i prepoznaju.

Koliko potrošači u retailu zaista prepoznaju i vrednuju održiva vina i proizvode? Vidite li jaz između deklarativne brige za okoliš i stvarnog ponašanja pri kupnji?

Taj jaz je manji, no i dalje postoji. Iako se sve više govori o održivosti, u trenutku kupnje često presude cijena i navika potrošača. S druge strane, primjećujemo da se svijest ipak mijenja. Sve je više potrošača koji postavljaju pitanja i žele znati kako je proizvod nastao. To je proces koji ide postepeno, ali ide u pravom smjeru.

Mogu li trgovci igrati veću ulogu u promoviranju održivih proizvođača, primjerice, kroz selekciju asortimana, edukaciju potrošača ili transparentnije označavanje proizvoda?

Retail ima ogroman utjecaj jer upravo on odlučuje što će potrošač vidjeti na polici. Kroz selekciju asortimana, jasnije označavanje proizvoda i edukaciju potrošača može značajno ubrzati tranziciju prema održivijoj potrošnji. Također, sve je prisutniji trend evaluacije dobavljača prema ESG kriterijima, što dodatno potiče proizvođače na unapređenje svojih praksi.

Pogledamo li sljedećih deset godina, hoće li održivost postati standard bez kojeg proizvod – bilo da je riječ o hrani, piću ili vinu - jednostavno neće imati mjesto na polici retaila?

Idemo upravo u tom smjeru. Uskoro to neće biti pitanje izbora, nego uvjet za ulazak na tržište. U prednosti će biti oni proizvođači koji su se na vrijeme prilagodili. Drugim riječima, održivost postaje nužna za opstanak u retailu, uključujući i vinsku industriju.